nedjelja, 2. prosinca 2012.

Razuzdani veseljko i nasladni užitak

Koja je najpoznatija lumbarajska znamenitost? Grk, naravno. Autohtona sorta i vrhunsko vino u memoriji prosječnog turista šišaju grčku kolonizaciju skupa s Psefizmom, rimsku vilu rustiku koja je po načinu gradnje jedinstvena na istočnoj obali Jadrana te sve kipare i ostale umjetnike po kojima volimo misliti da je naše mjesto poznato. Čak i pješčane plaže. U to sam se i osobno uvjerila kada sam prije nekoliko godina, oboružana diplomom povijesti umjetnosti i pripadajućim entuzijazmom, vodila grupu novinara tragovima lumbarajske povijesti. Nije prošlo puno dok netko iz grupe nije upitao: A di možemo kušat grk? Pa kad je tako, prigrlimo grk svim nepcem svojim. Na tome vrijedno rade i lumbarajski vinogradari i vinari okupljeni u udrugu Grk-Lumbarda. Oni su, uz Novu stvarnost iz Zagreba, sunakladnici monografije iz edicije Velika hrvatska vina. Naslovljena Lumbarajski grk – od Psefizme do naših dana, premijerno je bila predstavljena ovo ljeto u Lumbardi, a nedavno (29.11.) i u Novinarskom domu u Zagrebu. Autori su prof. dr. sc. Nikola Mirošević i suradnici, kojih ima 13. Među njima su i vaše blogerice S.H. i V.J., a.k.a. Dijada.

by Spencer Tunick

Donosimo vam jedan literarni kolačić iz teksta urednika Nikole Miroševića, naslovljenog U najmilijoj pejzažnoj raskoši od Stvoritelja darovanoj:

Lumbarajsko poje! Vinogradi, položaji grka, eolski nanosi pijeska. Često u tim svojim lutanjima, zavirim i u prapovijesne izmaklosti, pa se i ovdje zamišljeno pitam: nije li možda taj mitološki bog vjetra, taj raspuhani Eol lumbardskom vinogradarskom okolišu podario ova pješčana tla i time pripremio teren za sadnju svojih vinograda? Nije li možda to načinio po nagovoru Dioniza, tog raskalašenoga, raspojasanog od ispijanja vina razuzdanog veseljka ili možda za onu zanosnu čarobnicu Kirku, koja je uživala u istančanim zvucima Eolove harfe, opijajući se slatkim grkom i zavodeći Odiseja u njezinim prostorima nasladnog užitka?“
 
(VJ)

Nema komentara:

Objavi komentar