Koja je najpoznatija lumbarajska
znamenitost? Grk, naravno. Autohtona sorta i vrhunsko vino u memoriji
prosječnog turista šišaju grčku kolonizaciju skupa s Psefizmom, rimsku vilu
rustiku koja je po načinu gradnje jedinstvena na istočnoj obali Jadrana te sve
kipare i ostale umjetnike po kojima volimo misliti da je naše mjesto poznato.
Čak i pješčane plaže. U to sam se i osobno uvjerila kada sam prije nekoliko
godina, oboružana diplomom povijesti umjetnosti i pripadajućim entuzijazmom,
vodila grupu novinara tragovima lumbarajske povijesti. Nije prošlo puno dok netko
iz grupe nije upitao: A di možemo kušat grk? Pa kad je tako, prigrlimo grk svim
nepcem svojim. Na tome vrijedno rade i lumbarajski vinogradari i vinari
okupljeni u udrugu Grk-Lumbarda. Oni su, uz Novu stvarnost iz Zagreba,
sunakladnici monografije iz edicije Velika
hrvatska vina. Naslovljena Lumbarajski
grk – od Psefizme do naših dana, premijerno je bila predstavljena ovo ljeto
u Lumbardi, a nedavno (29.11.) i u Novinarskom domu u Zagrebu. Autori su prof.
dr. sc. Nikola Mirošević i suradnici, kojih ima 13. Među njima su i vaše
blogerice S.H. i V.J., a.k.a. Dijada.
by Spencer Tunick
Donosimo vam jedan literarni
kolačić iz teksta urednika Nikole Miroševića, naslovljenog U najmilijoj pejzažnoj raskoši od Stvoritelja darovanoj:
„Lumbarajsko poje! Vinogradi,
položaji grka, eolski nanosi pijeska. Često u tim svojim lutanjima, zavirim i u
prapovijesne izmaklosti, pa se i ovdje zamišljeno pitam: nije li možda taj
mitološki bog vjetra, taj raspuhani Eol
lumbardskom vinogradarskom okolišu podario ova pješčana tla i time pripremio
teren za sadnju svojih vinograda? Nije li možda to načinio po nagovoru Dioniza, tog raskalašenoga, raspojasanog
od ispijanja vina razuzdanog veseljka ili možda za onu zanosnu čarobnicu Kirku, koja je uživala u istančanim
zvucima Eolove harfe, opijajući se
slatkim grkom i zavodeći Odiseja u
njezinim prostorima nasladnog užitka?“
(VJ)
Nema komentara:
Objavi komentar