četvrtak, 29. prosinca 2011.

Novogodišnje odluke, muka ježova.

Uskoro će Nova. S njom i novogodišnje odluke: "ove godine ću bolje i pametnije". Oću šipak. Vjerojatno ću ponoviti opet iste greške. I što uopće radim krivo?

Ako netko zna odgovor na ovo često pitanje u životu, to su oni na pragu smrti. Članak o tome napisala je žena koja je godinama radila s umirućim pacijentima i u razgovorima s njima došla do odgovora na pitanje što su radili krivo i što bi da mogu napravili drukčije:
 
1. Imali bi više hrabrosti da žive život po svom, a ne po očekivanju drugih. Neostvareni snovi su stvar za kojom su najčešće žalili.
2. Radili bi manje. Više bi vremena imali za sebe i ljude oko sebe.
3. Bili bi hrabriji u izražavanju svojih osjećaja.
4. Ostali bi u kontaktu s prijateljima.
5. Dozvolili bi sebi da budu sretniji.  Na kraju života shvatili su da je sreća uvelike stvar izbora. A u izboru nas koči strah od promjene.

Zato skočite hrabro u novu godinu. Možda ćete past i natuć koljena, pa šta. Krepat najvjerojatnije nećete.  Pročitajte ponovo točku br. 1, iskopajte negdi malo hrabrosti i guštajte u novoj godini ko da vam je zadnja.

Od srca vam želim svima malo više muda.
Kreegah bundolo!

na slici: Graciela Gonzales (80 i nešto), Havana, Cuba.

(TL)

originalni članak: Regrets of the Dying


srijeda, 28. prosinca 2011.

Gušter = onaj koji gušta

Gušteri su poznati po svojoj navadi ljenčarenja na suncu.
Oportuni su svežderi, sa izrazitom sklonošću dobroj spizi. Često obitavaju na otvorenim prostorima i štekatima. Rado se razmnožavaju.

(TL)


subota, 24. prosinca 2011.

Sretan rođendan... Ana Sršen

Prije 38 godina, na otoku Mljetu, na sam Badnjak rođena je moja prijateljica Ana – divna, jedinstvena, neponovljiva...  Premda joj je u 12. godini amputirana noga, nije to doživljavala kao hendikep ili ograničenje, u bilo kojoj sferi svog života. „Granice sami postavljamo, one su u našim glavama, a ja ih nemam. Ako se pojave na putu, s veseljem ih pomičem i brišem.“ – rekla mi davno jednom, u sobi studentskog doma Cvjetno. I doista, nebrojene granice prešla je i nadrasla Ana Sršen, otvarajući pritom širom vrata svima koji su istim putem željeli poći. Razbijala je mitove, stereotipove, rušila i postavljala svjetske plivačke rekorde, gradila nove standarde, izgarala bez zadrške, uvijek iznova dajući snagu i poticaj ljudima širom svijeta. Nikad nije posustala, odustala, posumnjala u život. Prateći njenu životnu priču i sami smo uvidjeli kako je sve moguće i kako je život sam nevjerojatan, predivan i čudesan! 



Uz profesionalno bavljenje plivanjem, Ana je istovremeno studirala i apsolvirala biologiju na PMF-u kao i na Društvenom veleučilištu u Zagrebu - smijer plivanje.  Osnivačica je i predsjednica plivačkog kluba Natator, u sklopu kojeg vodi školu plivanja za djecu s mentalnim i tjelesnim poteškoćama. Danas Anin klub broji 400 članova, a rad s njima, uz druženje sa sinom, trogodišnjim Vidom, čini  je jednom od najsretnijih žena na svijetu. Ludo voli plesati, sjajna je kuharica i obožava knjige.
 
Živila Ana i sretan ti rođendan draga prijateljice! Nazdravljam ti s puno ljubavi i veselja čašom tvog omiljenog crnog vina - Plavca Murvica, Baković!

(LČ)

Ona stvar

Znate li onu pjesmu: U njeg' je svega bilo, samo ne jedna stvar, a to je – bakalar? Složit ćete se da je gadno kad nema te stvari. Bakalara, naime. Naročito na Badnjak, jer običaj nalaže da se tada jede ova sušena riba. Bakalar je stanovnik hladnih, sjevernih mora; kojim putem je postao dalmatinska poslastica, ne znam. Dobar marketing? Na prvu izgleda kao idealni kandidat za poslovicu: „Tko tebe kamenom, ti njega – bakalarom“. Da bi se doveo u jestivo stanje mora se najprije nekoliko dana močiti u vodi, zatim tući čekićem i naposljetku kuhati – vezan špagom. Ipak, dodatkom krumpira, češnjaka, peršina i maslinova ulja pretvara se u deliciju. Za polizati prste!
(VJ)
 začinjanje bakalara maslinovim uljem

srijeda, 21. prosinca 2011.

Najduža noć u godini

Astronomski gledano, zimski solsticij označava dan u kojem Sunce, na svom prividnom kretanju nebom, stigne do najniže točke; time službeno započinje zima. Hedonistički gledano, zimski solsticij označava dan s najdužom noći u godini. Pritom nije naročito bitno što njime službeno započinje jer se prvenstveno računa kao dobar povod za tulum.
U ona davna vremena, dok su ljudi sebe doživljavali kao neraskidivi dio prirode, zimski solsticij bio je jedna od 8 ključnih točaka u hodu kroz godinu. U tom ciklusu života, smrti i ponovnog rađanja, sve na svijetu smatralo se manifestacijom božanske sile, pa tako i mijene u prirodi. Konkretno, kroz najdužu noć u godini, iz duboke tame, rađalo se svjetlo – novo Sunce, mladi bog, Božić. Mi više nismo fascinirani činjenicom da se nakon 21. prosinca udio dnevnog svjetla neprestano povećava, no to nas ne bi trebalo omesti u slavlju. Uzmimo za primjer nekadašnje rituale koji su mladom Suncu pomagali da naraste i ojača kako bi moglo ljude iz oskudne zime povesti prema novoj sezoni obilja. Osim nekih čara bara koje nam sad nisu interesantne, praktična je magija obilje prizivala obiljem. I eto dobrog razloga da noćne ptičice nabace perje, napune stol raznim delicijama i podignu čaše u slavu rođenja svjetla i nade.
(SH)

@patrick.demarchelier

nedjelja, 18. prosinca 2011.

Bijela kraljica 1,2,3


Kad smo već u slavljeničkom ozračju pokrenule ovaj blog, red je da kao prave hedonistice nazdravimo toj prigodi čašom/buteljom/kartonom sjajnog vina!
Razmažene rođenjem,  u krajolicima koji oduzimaju dah i raspiruju strast bez obzira na godišnje ili doba dana, mi otočanke odane smo vinu, moru i galebovima.  Premda se (ne)službeno vodimo kao stanovnice Korkyre Melanie/Nigre ili Crnog otoka Korčule, u vinarskom svijetu mi smo zapravo s  Bijeloga škoja.  Korčula je, naime, jedan od rijetkih dalmatinskih otoka gdje  caruju i vladaju  – pogodili ste – bijela vina. I to kakva bijela vina! Podičiti se možemo s punim pravom, bez zadrške te s neograničenim veseljem i ushićenjem,  dvjema autohtonim sortama bijelog grožđa - pošipom i grkom.  A odabir povodom inicijacije u blogosferu, priznajem,  iako nimalo lak zadatak,  u ovom će slučaju pasti na nadaleko znanu, raskošnu i sjajnu,  šarmantnu damu muškog imena: grk.
Osim što joj, kao nigdje drugdje, tako silno prija ljenčariti od miloga do dragoga na jugoistočnoj punti omiljenog nam škoja,  prepuštena milovanju vjetrića i Sunca, stotinama i tisućama sati, ova je osebujna sorta zanimljiva i po svojoj dominantnoj ženstvenosti.  Duboko ukorijenjena u zagrljaju crvenice i pijeska, vinska sorta grk u vrijeme cvatnje cvasti će, naime, isključivo funkcionalno ženskim cvjetovima.  Stoga ova nježnoprpošna vinogradska dama  nikako ne smije cvasti sama. Na scenu tada stupa plavac mali, koji viteški  i elegantno obavlja svoju ulogu oprašivača. Sam za sebe plavac mali već je iznimno intrigantan i interesantan, a u simbiozi s grkom iznjedri se rasna krasotica – usuđujem se izreći – svojevrsna endemična vrsta na ampelografskoj karti Hrvatske.
Kakvo vino!!! Mesnato, živahno, prodorno, gotovo likerozno. Prava senzacijska bomba! Servirano na 10-12° C, laganom vrtnjom u čaši kroz vaše nosnice skliznuti će rapsodija mirisa naše zavodnice. Vino je to s pikantnim karakterom zelenog voća i citrusa, na nepcu puno, zanosno, zavodljivo i povodljivo... I kad su ruke majstora i srce poete udahnuli dušu u njega, naš je grk zaokružen do savršenstva. Visoki postotak alkohola nasljeđe su vatrenog plavca malog, a unatoč vratolomnoj avanturi postanka,  u ustima je naša dama lepršavo svježa, nenametljivo razigrana, neupitno jedinstvena.
U to ime, dižem čašu grka i nazdravljam nam svima!
(LČ)
 
@helmut.newton
 

četvrtak, 15. prosinca 2011.

Onaj pravi

Nije mi bio prvi. Imala sam ih nekoliko prije njega. Neke sam voljela, barem u početku. A onda bi osjećaj nekako ishlapio. Stoga sam nastavila tražiti. Kad su nam se putovi konačno sreli, znala sam da je onaj pravi. Moj parfem - Cinéma, Yves Saint Laurent.
Sjećam se kao da je bilo jučer. Godina je 2005., izlazim iz parfumerije u malom gradu na sjeveru Italije i isprobavam tester kojeg sam dobila na poklon. Bila je to ljubav na prvi miris. Upravo u ulici Viale Martiri della Liberta, pronašla sam sebe. Svoju mirisnu verziju. Nešto je u meni govorilo da postoji savršeni parfem, iako su me godine isprobavanja i kupovanja uvjeravale da postoji samo dovoljno dobar i samo za neko vrijeme. Kada sam ga pronašla osjećaj je bio sličan pronalasku prave ljubavi. Da, podosta je to nalik ljubavnoj vezi. Nakon godina korištenja nekad mi se učini da možda postoji nešto bolje. Prodavačice u parfumerijama svjedoci su mojih povremenih indiskrecija. Priznajem, ponekad isprobam neki drugi miris. Ponekad me naljuti moj dragi svojom visokom cijenom pa kažem sebi: što si on umišlja, da je nešto posebno? Pa ima i drugih i to jeftinijih od njega! Ali, udisanje drugih mirisa samo me iznova uvjeri da za mene postoji samo on. I da vjernost nije stvar ograničavanja slobode, već prepuštanje onom što vas je izabralo.
(VJ)


ponedjeljak, 12. prosinca 2011.

Rođendan


U životu svakog pravog hedonista, najvažnija obljetnica je rođendan. Zanemarimo sad ludu sreću što je upravo vaš genetski materijal prvi isporučen na cilj; čin rođenja ipak je bio presudan.  Zahvaljujući njemu, brke u ovozemaljskim užicima danas mastite vi, a ne neko drugi. A to je, složit ćete se, više nego dobar razlog za slavlje.
De Voluptate Libri Sex, opsežna knjiga uputa za dug i ugodan život, ne donosi nikakve posebne smjernice kako proslaviti rođendan; naglašava tek da je nužno pustiti sreću u srce, makar to značilo isključiti telefon, mobitel, kompjuter i tv i omotati se dekicom na mekanom kauču, s omiljenom knjigom u ruci. Ako čestitari i probiju komunikacijsku blokadu, njihov „Sretan rođendan!“ neće biti tek isprazna fraza. No, i u ovom slučaju vrijedi zlatno pravilo da nam se uvijek vraća ono što otpuštamo, pa tako mir donosi mir, obilje priziva obilje, ljubav će dovesti ljubav i tako redom. Uzmite to u obzir kad sljedeći put budete pravili planove za rođendan.
Nešto za kraj. Na današnji dan rođen je El He. Nadamo se da će poživjeti dug i ugodan život.
(SH)