Za početak, malo c/p
s Wikipedije:
Hedonizam (grč. hēdonē, užitak) etički je nauk koji
užitak smatra vrhovnim dobrom i ciljem ljudskog djelovanja. Pritom se užitak
može odrediti vrlo različito: kao osjetilni, kao duhovni, ili oboje.
Definicije nas obično ne zanimaju, ali ova se zgodno
uklopila u početak posta koji govori o novim zgodama El Hedonista. Mi isto
užitak smatramo vrhovnim dobrom i temeljnim pravom svakog ljudskog stvora, pa
mu zato težimo i djelom, kadgod je to moguće.
Budući da živimo u blaženstvu otočke izolacije, fale nam
neki gradski užici duha – poput kina, kazališta, muzeja i galerija... Ali taj
nedostatak uspješno nadoknađujemo: malo inventivnošću, kad npr. sami utemeljimo
svoju galeriju, a malo vikend bijegom u civilizaciju. Nakon čega se jedva
čekamo vratiti svom slatkom domu i životu u savršenom partnerstvu s prirodom.
Nećemo biti lažno skromni: naš otok je najljepši. Ima sjajne
divlje plaže i pitome šumarke pune šparoga, bljušći, pakoleči, motara, kapara,
gljiva, začinskoga bilja i drugih delicija, pa El Hedonisti mogu spojiti ugodno
s korisnim i uživati sub Iove u svim
sezonama. Ako se tome pribroje još konobe s odličnim vinom i vrtli s eko
hranom, ribolovno more i slasni grijeh mesa... S osjetilnim užicima
nemamo problema. Nikakvo čudo onda, da se tako često i rado družimo oko stola.
Baš nedavno, druženje
je inicirala jedna domaća tikva.
Dvoumili smo se malo između juhe i pite, ali bili smo jako gladni, pa je prevagnula pita. Za ovu Hedoninu, trebaju vam tikva, ulje, jaje, sol, papar...
... svježi sir s vrhnjem, domaće kore, dobro društvo i aperitiv. Mi smo izabrali višnju.
Nazdravljati često. To je jako važno.
Naribati tikvu i dodati jaje + sir s vrhnjem. Posoliti i popapriti po guštu.
Uzeti dvije ili tri kore, namočiti vodom i uljem, rasporediti smjesu i zarolati.
Nabosti. Staviti u pećnicu, zagrijanu na oko 200. Peći dok se ne ispeče :)
U međuvremenu aperitiv zamijeniti vinom. Naš odabir je bio omiljeni Crni Cebalo. Napraviti umak od vrhnja i bučinog ulja. Dodati pržene bučine sjemenke. Posoliti i popapriti po guštu.
Ovako izgleda gotova Hedonina pita.
Narezana i spremna za gozbu. Nema smisla čekati da se ohladi.
Uslast!
I ne zaboravite, na kraju vam mora ostati onaj jedan komad kojeg niko za stolom neće. Kao iz pristojnosti. Kod nas se to zove "lastovska" (u ovom slučaju pita). Ostane na tanjuru za ukras, dok se toči vino i ispijaju čaše i razgovara o tričarijama do sitnih sati. Obično je pojede domaćin/domaćica, nakon što gosti odu.
(SH)
