nedjelja, 24. lipnja 2012.

Cvjetni ručak

Hedonisti, zna se, nerado planiraju. Draža su nam spontana rješenja i stvari koje se dogode same od sebe. A volimo i kad organizaciju preuzme neko drugi, dok mi slobodno uživamo u ljepoti trenutka. Tako sam i ja jednog jutra slobodno uživala u ljepoti trenutka, polako prebirući po policama našeg malog dućana u potrazi za doručkom, kadli se Svemir već pobrinuo da ni za ručak ne ostanem gladna. Naravno da sam morala zaboraviti par sitnica, vraćati se par puta, a potom stati u najsporiji red pred blagajnom, samo da bi, taman kad izađem, na pseudo tržnici pred dućanom osvanuo zgoditak dana – cvjetovi tikvica! Za samo 5 kuna.

E sad, nemam pojma koje su nutritivne vrijednosti ove namirnice; naprosto volim jestivo cvijeće. Sjetila sam se da smo, prije dosta vremena, na Rodosu jeli cvjetove tikvica punjene mladim kozjim sirom i to mi je dalo ideju. A zahvaljujući dragim prijateljima, nadogradnja je došla u vidu slasnog domaćeg pršuta iz Vlaške. Ovako je to izgledalo prije:


A ovako poslije:







Uz dodatak zelene salate iz Babinog vrta, Didinih slanih gera, kultnog Cebala Crnog i pogleda na Najlipše misto na svitu, dobili smo, a što reći – neplanirani praznik za nepce i oko. I još jednu potvrdu stare hedonističke mudrosti: kad čovjek stvarno želi uživati, Svemir mu to i omogući.
   
(SH)

četvrtak, 21. lipnja 2012.

Najduži dan u godini

Ljetni solsticij je, da; vrhunac godišnjeg solarnog ciklusa. S obzirom na dužinu dnevnog svjetla, temperaturu mora i zraka, danas svi pravac kupanjac dok god se Sunce ne umori! A u slavu Sunca, evo i jednog podsjetnika na sjajnu animaciju sjajne priče Ivane Brlić Mažuranić.

(SH)

ponedjeljak, 18. lipnja 2012.

Dječaci sa šibicama


Ove fotografije, autentične i pomaknute u isti mah, svjedočanstvo su paljenja velikog križa na Cankinovoj ledini. I dok se to događa svake godine na Veli petak i dio je Iluminacjuna – mnoštva vatri i križeva uz i oko puta kojim prolazi procesija, ovaj slučaj je neobičan u vremenu i značenju. Snimanje jednog kratkog filma omogućilo je možda jedinstveni prizor gorućeg križa na početku ljeta. Scena je bila razigrana i puna emocija, oduševljenja onih koji to vide prvi put i pomiješanog osjećaja ganutosti i ponosa nas koji živimo s tim. Začudnosti trenutka pridonijeli su i insekti koji su u neobično velikom broju opsjedali okolne masline i prisutnu ekipu.




Sretna sam da mi se ispunila želja izbliza promatrati nastanak nečeg što me fascinira. Jer ja obožavam procesiju Velikog petka i sve njene dijelove, ali stvaranje velikog križa od mnoštva plamičaka na Cankinovoj ledini uvijek mi je bio najdraži trenutak, onaj koji sve ove godine oduzima dah. Osim samog čina kojeg sam upijala i nastojala zabilježiti fotografijom, na trenutak me osupnula usporedba stvarnih i prenesenih vatri. Mladići, prekrasni u svojoj radosti i mladosti, pale vatre, veseleći se dobro obavljenom poslu. Ko će oganj ugasiti u toploj ljetnoj noći, dok se lagani maestral poigrava suhom travom, riješili su dovođenjem vatrogasaca. No, što se događa kada ti isti ili slični mladići, prekrasni u svojoj radosti i mladosti, upale emocionalnu vatru na suhom i žednom tlu? Brinu li se i tada ko će ih i kako ugasiti? Stoga, mladići, oprez! Kad užižete plamen znajte da baratate moćnom silom koja, ako se otme kontroli, pustoši sve pred sobom. Iako se, u većini slučajeva, ugasi sama i od nje ostane tek hrpica pepela.

(VJ)

nedjelja, 10. lipnja 2012.

Greensleeves

Greensleeves je engleska narodna pjesma čiji se postanak pripisuje kralju Henriku VIII. Navodno ju je napisao za svoju fatalnu ljubav, buduću ženu i obezglavljenu kraljicu Anne Boleyn. Anne je tako ustrajno odbijala kraljeve zavodničke nasrtaje da mu je želja za osvajanjem njezinog srca (i ne samo srca) raspirila strast do neslućenih razmjera. Epilog znamo: kad mu papa nije dao razrješenje braka s Katarinom Aragonskom, Henrik ga je otpilio, osnovao anglikansku crkvu i oženio Anne. Za svoj moto uzela je parolu The most happy, ali priča koju je s kraljem započela u velikoj ljubavi, zapravo je imala tužan i tragičan kraj. Kao što to u tužnim i tragičnim pričama obično biva, Henrik se zasitio Anne i zamijenio je plavušom Jane Seymour. A da mu ne bi smetala na putu buduće bračne sreće, optužio ju je za kojekakve gnjusobe i odrubio joj glavu.

Vratimo li se zelenim rukavcima, pročitat ćemo da je pjesma ipak mlađeg postanka i da nema nikakve veze s karizmatičnim kraljevskim parom. Jedno od mogućih tumačenja stihova kaže da je Lady Green Sleeves bila neki promiskuitetni cvijetak jer je u to doba zelena boja u kontekstu odjeće imala i seksualnu konotaciju, ukazujući na mrlje od valjanja u travi. Mi hedonisti podržavamo valjanje u travi, ali odvaljujemo na romantiku i moćne ljubavne priče, pa ćemo zanemariti suvislu argumentaciju i u Lady Green Sleeves ipak vidjeti Anne, najsretniju kraljicu od svih.

(SH)