utorak, 31. siječnja 2012.

Vrhunski doživljaj (misli se na dizajn)

Dobro dizajniranu stvar volimo više, plaćamo više, radije je koristimo, držimo je za statusni simbol. Vrhunski dizajn i najprozaičniji predmet pretvara u objekt želje.

Dobro dizajniran predmet nije samo lijep, on je prije svega funkcionalan. Užitak nije samo estetski, nego i uporabni.

A u ovom slučaju, uporabni užitak ima poseban značaj...



Form 6
(JimmyJane - američki proizvođač igračaka za odrasle,
višestruki dobitnik vrlo ozbiljnih nagrada za dizajn)

Fuck Design
(JimmyJane)

Aloe
(Discoh - poznati španjolski studio za industrijski dizajn)

Myla 2
(dizajner Tom Dixon za proizvođača
luksuznog donjeg rublja Myla, London)

Isla
(Lelo - Švedska)

Ticklers
(Švedska)

(TL)

četvrtak, 26. siječnja 2012.

Kapetane moj

Prije negoli je postao slatka izgubljena ribica, Nemo je bio karizmatični kapetan. Podmornicom Nautilus oplovio je svjetska mora uzduž i poprijeko, utabavši staze kojima će mnogo godina kasnije krenuti Jacques Cousteau. Zavukao se u svaki kutak podmorja, pronašao čak i Atlantidu, borio se protiv morskih nemani i mrskih mu neprijatelja...  Pa komu se ne bi svidio takav tip?!
U doba kad sam ga prvi put srela, bila sam još premala da bi išta znala o ljubavi. Ali nekako sam zamislila da bi moj budući kapetan trebao odgovarati Nemovom profilu - tajanstveni odmetnuti ekscentrik koji svašta zna i može, hrabar, nepokolebljiv, aristokratskog držanja i ratničkog karaktera, pritom i tehnički potkovan, spretan s rukama, govori sto jezika, ima ogromnu biblioteku i zavidnu kolekciju umjetničkih djela... Ali jedna važna stvar tada mi je promakla: Nemo je bio mizantrop. Čak je i samoga sebe smatrao ništavnim jer nomen est omen.
Da bi ga bilo bolje izgubiti nego naći, shvatila sam s odrastanjem. Šutljivi i čudljivi, karizmatični likovi,  s nadljudskim sposobnostima i neljudskim osjećajima, ne donose puno stabilnosti u vezu. Baš kao ni ljubavi ili topline. Najčešće su egoisti, a ako naginju asketizmu, tim gore. Ko ne zna voljeti/ugađati/razmaziti sebe, neće znat ni drugoga. Sad bi od Nema pobjegla glavom bez obzira jer, s oproštenjem, malo baca na sociopata. Mobilis in mobili, kapetane moj, sreća da nas iskustva mijenjaju... 
(SH)

@gregory.colbert/ashes&snow

ponedjeljak, 23. siječnja 2012.

Razotkrivanje

Vjerojatno se nikad niste pitali kako Disneyevi (anti)junaci izgledaju ispod odjeće? Ili ipak jeste? Kapetan Kuka, na primjer. Taj je prilično redovit u teretani, reklo bi se...

 (SH)

srijeda, 18. siječnja 2012.

Single Pride

U posljednje vrijeme sve više razmišljam o jednoj skupini građana za koju možda ne bi pomislili da je diskriminirana. Naravno, ako ne mislite da su samci diskriminirani, onda ste vjerojatno u braku/vezi. I da, svak se svrbi gdje ga češe, pa odmah na početku konstatirajmo da je i pisac ovih redaka single. Ako sad krenem pisati o prednostima i nedostacima jednog i drugog statusa i zabludama vezanim uz oba, ovaj tekst će biti jako dug i vjerojatno ga nećete pročitati do kraja. Stoga ću reći samo ovo: nije mi jasno zašto se ljudi toliko brinu za moju single sreću, kad sam većinu svojih najnesretnijih trenutaka/dana/mjeseci doživjela dok sam bila u vezi. Doduše, i dosta najsretnijih, ali to je već druga priča.
(VJ)

ponedjeljak, 16. siječnja 2012.

30 metara pod morem

Don Huan je rekao – strah je najveći neprijatelj čovjeka od znanja. A strah je, prema tome, i najveći neprijatelj hedonizma jer što god više širimo horizonte, veće su nam mogućnosti uživanja. Uzmimo za primjer ronioce. Njih baš briga što ljudsko tijelo nije građeno za život pod vodom. Zato mogu iskusiti čudesan svijet koji je običnim smrtnicima nedostižan. Ponekad se razmetljivo hvale da sve rade dublje, no to je itekako utemeljeno u realnosti. Na primjer, izložbu na 30 metara dubine zaista mogu razgledati samo oni.
(SH)

nedjelja, 15. siječnja 2012.

Najdraža maska

Upoznajte P.P. - ženu neodredivih godina, tijela utegnutog u crne tajce i dolčevitu. Na nogama joj mekane čizme za uspješno savladavanje fasada. Na glavi neizbježna crna beretka ispod koje proviruje plava kosa. Ipak je ona Francuskinja, n'est-ce pas? P.P. voli jako našminkane oči, u stilu Brigitte Bardot, nosi tange i samopouzdani osmijeh. Uživa u svojoj anonimnosti i dojmu kojeg ostavlja na šaroliko muško društvo.
P.P. izlazi samo nekoliko dana u godini. Ostatak godine ona je V.J., žena u najboljim (tridesetim) godinama koja se najugodnije osjeća u trapericama i tenisicama, iako moramo priznati da voli crne dolčevite i beretke. No, ispod njenih šarenih kapa proviruje smeđa kosa, a oči ukrašava naočalama. V.J. voli bokserice dok nošenje tanga smatra mučenjem. Iako je takve žene fasciniraju, V.J. ne želi biti P.P. Ono što V.J. voli kod P.P. je samopouzdanje (njeno) i pogledi (njihovi). Zato je pušta da živi ta dva zimska mjeseca, kad otok nastanjuju maškarana stvorenja. Nastavljajući običaj ludiranja prije korizme, na kratko postaju netko drugi. Stoga, čuvajte se, i ove godine stiže ona. Iako je možda nećete prepoznati jer će promijeniti masku, u srcu ostaje P.P. - Pariška Provalnica.
(VJ)

petak, 13. siječnja 2012.

Ay que fiebre, ay!

Pjesma za zagrijavanje svih dijelova tijela. Makar, i nije baš nešto zima...


(odabrala TL)


Vertikalna sublimacija požude

Ples, kao jedan od primarnih oblika komunikacije, stariji je od čovječanstva. Tu spoznaju vučemo još iz osnovne škole gdje su nas na nekom satu biologije prvi put suočili s činjenicom da ritmički pokret nije ekskluzivna svojina naše vrste; priroda ga je darovala i drugima. No, životinjski ples zapravo i nije ples nego kodificirani govor tijela čija je primarna funkcija privlačenje partnera u sezoni parenja. Iako je biološka potreba za otkrivanjem odgovarajućeg genetskog materijala rasplesala brojne vrste, najpoznatiji su nam ipak ptičji plesači. Ždralovi, na primjer, čak imaju detaljno razrađenu koreografiju koja se sastoji od marširanja, trčanja i skakanja u zrak, lepetanja krilima, vratolomnih pirueta i nabacivanja grančicama.

U životinjskom svijetu, sve je tako jednostavno – mužjaci plesom nastoje impresionirati ženke i izboriti se za privilegiju da prenesu svoje gene u drugu generaciju. A kakva je situacija s ljudima? Čini se da je tu je stvar ipak složenija jer ples ne poznaje ni spolne, ni dobne, ni sezonske granice. Prebacimo li se s biologije na sat povijesti, sjetit ćemo se da je čovjek oduvijek plesao, ne samo zbog seksa i produžetka vrste, nego i zbog komunikacije s bogovima, uprizorenja nekog stvarnog ili mitološkog događaja, praktične magije ili naprosto – zabave. Nekad se vjerovalo da ples uspostavlja sklad između neba i zemlje, potiče plodnost i smiruje divlje zvijeri. Moderne spoznaje nisu otišle puno dalje od istih ključnih riječi: sklad, plodnost, mir. Zahvaljujući brojnim istraživanjima, danas znamo da ples harmonizira i pomlađuje um i tijelo, povoljno utječe na srce i krvožilni sustav, povećava kapacitet pluća, jača kosti, podmazuje zglobove, regulira šećer u krvi, topi kalorije, poboljšava koordinaciju, izoštrava reflekse i podiže razinu endorfina koji iscijeljuje depresiju i stres – dva najgora neprijatelja našeg imunosustava. Zato plešite! Kad god imate priliku i glazba vas ponese,  zaplešite kao da vas nitko ne gleda. Uživajte u sebi, u svom tijelu, u partneru, u trenutku! G.B. Shaw je rekao da je ples vertikalni izraz horizontalne želje; u tom smislu, plesni pokreti navodno su indikator po kojem možemo dokučiti koliko smo s partnerom kompatibilni i na nekim drugim razinama... što, složit ćemo se, nije na odmet znati.

  (SH)