Fešta mesa

Ah, taj karneval! Ta razuzdanost, ta fešta mesa... i ne samo u gastronomskom smislu, jer carnis, latinska riječ koja vjerojatno stoji u korijenu imena, označava ujedno i tijelo; sve njegove potrebe i želje i one pupaste obline koje će se izbaciti u prvi plan.    

U potpunoj suprotnosti od nastupajuće korizme, ovo je pravo doba hedonizma. Upražnjava se sve ono čega ćemo se kasnije morati odreći: veselje umjesto molitve, obilje hrane i pića umjesto posta, pjesma umjesto tišine, sloboda i spontanost umjesto pokore i odricanja. Crkva je tijekom povijesti negodovala protiv raskalašenosti karnevala, ali ga nikada nije ukinula. Vrijeme je to kontroliranog nereda, a maske i kostimi prilika su da na trenutak budemo netko drugi i zaboravimo svakodnevne probleme.

Vrhunac karnevalskih događanja zbiva se na pokladni utorak. Na našim se špaherima kuha suho meso. Domaćice za tu prigodu odabiru najmasnije i najslasnije dijelove svinje – noge, rep, njušku, uši ili jezik. Prilog je kravut, tj. kiseli kupus. Drugo uobičajeno krepko jelo je meso u šugu s makarunima. Sutra, tj. na Čistu sridu, blagovat će se posna hrana: bakalar, zeje, pršurate.

U popodnevnim satima, bučna maškarana povorka s Krnovalom i mužikantima obići će mjesto. Najava je to kulminacije pokladnih događanja. Krnoval, personifikacija svega lošeg što nam se u protekloj godini dogodilo, podvrgnut će se suđenju. Kao i svake godine proglasit će ga krivim i osuditi na smrt. No, prije samog čina spaljivanja, pročitat će se njegov testamenat u kojem navodi što je kome ostavio. U našem mjestu postoji izreka: „završi ćeš u krnovala“. Koristi se kada netko napravi ili kaže nešto nesmotreno, glupo, sramotno, budući da Krnoval sve vidi i sve čuje i svakoga, prema zaslugama, spomene u testamentu. Mnogi se prepoznaju, netko se i uvrijedi, ali za kratko jer, ipak je to vrijeme kada je sve dopušteno. Već sutra sve će se promijeniti, skinut ćemo krinke i kostime i biti ono što zaista jesmo. Ili maske zapravo padaju samo kada ih navučemo na lice?

(SH&VJ)

 @valerija.jurjević

Crni kralj

Duže se vrijeme po vinogradima šuškalo o čarobnoj ljubavnoj vezi crljenka kaštelanskog i dobričića. A da nije sve ostalo samo na žarkim pogledima i očijukanju, živi je dokaz njihovo dijete – plavac mali – u ovoj priči Crni kralj.

Najznačajnija je to i najranije (još davne 1961. godine) zaštićena vinska sorta u Hrvatskoj. Raskošna i potentna, priznaje samo:

1. prave avanture (strmoglavljuje se rado niz padine u morske dubine – što iz hira što iz đira da se ogleda u očima riba)

2. najbolje položaje – one pune sunca, ruže vjetrova i okrenute prema jugu. Samo će na posebnim padinama ova autohtona vinska sorta imati sve preduvjete da stasa u vatreno i strastveno crno vino, a ovisno o položaju, nadjenut će mu se ime.

Govori se, što mu je teže da je to bolji, a poput pravog kralja snažno i moćno odolijeva raznim napadima (što gljivica, što kukaca). Ne trpi da ga se oblikuje uz žicu, a u polju tvrdoglavo odbija sazrijeti. Inače, kasno dozrijeva stoga nije osobito raspoložen rasprostranjivati svoje kraljevstvo na sjever. Bobice su mu debele kože i čvrste građe s puno sladora. A kad ih već spominjemo, za plavac je karakterističan i visoki udio prosušenih bobica - suhvica - što je izuzetno važno za kvalitetu vina. Gdje ne postiže bujnost, nastaju vina bogata ekstraktom i imaju visoki postotak alkohola (ako je vrhunski mora ga imati iznad 14%) zbog čega mogu dugo godina napredovati, sazrijevati i oblikovati se u bačvama i bocama.

Primjećujete, zar ne, da on sve što radi - temeljito radi? Polagano i bez žurbe. Ukratko, vrlo je predan i svojeglav; jednostavno neodoljiv.

Tipični plavac izrazito je južnjačko vino, više ili manje trpkasta i gorkasta, no ne i gorka okusa. Najčešće je to suho vino, a vrlo rijetko (u iznimno dobrim godinama) i s malim ostatkom neprovrela šećera. Boja mu je tamno rubinska s modrim refleksima, pa od tuda i naziv kultivara. Sortna aroma nije naglašena, već diskretna i ugodna. Uz note šljive, maline i marmelade od kupina, u njemu se katkad skriva miris mora. Servirati ga treba  uz tamna mesa, divljač, zrele i dobro fermentirane sireve na sobnoj temperaturi (16-18˚C).

Izabirući žensku osobu koja utjelovljuje vrhunski plavac, moj odabir pada na Liz Taylor.  Neprikosnovenu kraljicu starog Hollywooda, ženu nezaboravne ljepote i ljubičastih očiju, odanu smaragdima, safirima, briljantima i dijamantima, kao i mnogobrojnim prinčevima i luksuznim kapljicama.

Cheers!

(LČ) 

Tajna vječne mladosti

Idealan muž je arheolog jer što je žena starija, to ga više zanima. Ovu izjavu slavne Agathe Christie današnje vrijeme ne bi smatralo osobito duhovitom. Danas, naime, nije poželjno biti star, pa prispodoba s mužem arheologom djeluje kao loše ispričan vic. Strah od starenja zakopan je duboko u slojevima kolektivne (ne)svijesti. Sjetit ćemo se da je još davne 1976. snimljen Loganov bijeg - film o društvu budućnosti u kojem je život imao fiksni rok trajanja, a taj je isticao s tridesetim rođendanom! Ako ga pogledamo iz pozicije našeg vremena, složit ćemo se da je film zapravo vizionarski.  Iako je izvjesno da nas taj rođendan neće doći glave, mnogi bi se rado zaledili baš u tridesetoj. Pogotovo žene, kojima pritom i trendovi idu na ruku. Kad iz mora prekrasnih, zategnutih likova ispliva netko neopterećen botoxom, hijaluronom i fotošopom, svi zinemo u zaprepaštenju jer nismo navikli da nam mediji serviraju takve pedesetogodišnjake. Onda se čuje kako ta i ta osoba proživljava drugu mladost, najčešće uz mladog muža ili ženu. Činjenica je, međutim, da se u periodu između pedesete i smrti život i dalje odvija. Ne postoji prva ili druga mladost: netko ostari već u dvadesetim, dok drugi zadrže mladenački duh do samog kraja. Fizičko tijelo neminovno stari i što se prije pomirimo s tim, to bolje za nas. A koliko smo uistinu mladi, mjerljivo je jedino u srcu.

(SH)