Ispod površine

(SH)

fotografije: Dustin Humphrey

izvor

Seks ili ronjenje...?

Jedan moj prijatelj, ronilac, imao je majicu s totalno genijalnim natpisom. Ustvari, imao je on više majica s genijalnim natpisima (i sve su se, više-manje, ticale ronjenja), al ova mi je bila posebno zanimljiva. Na slici lik u pretpotopnom ronilačkom odijelu kakvog je još Jules Verne prezreo, a poviše glave mu piše: Remember when sex was safe and diving was dangerous?

Da je to, na primjer, pitanje na nekom kvizu, što biste rekli? Budući da imam loše iskustvo s ronjenjem, moj odgovor bi se sigurno zapetljao u razmišljanju o tome kako seks nikad nije bio opasan sport, za razliku od potonjeg. Ljudsko tijelo savršeno je opremljeno za fizičku ljubav, a za ovo drugo fale mu barem škrge. Međutim, zaronimo li dublje u temu, pokazat će se da je puno više ljudi umrlo od seksa, negoli od ronjenja. Neke i poimenice znamo: Baudelaire, Capone, Schubert, Manet, Gauguin, De Maupassant, Smetana, Toulouse-Lautrec, Haring, Perkins, Nurejev, Hudson, Carangi, Mercury...

Primjećujete izvjesnu pravilnost u nizu? Osim G. Carangi, svi ostali su muškarci. Izgleda da se žene slobodno mogu kloniti dubokih voda i prepuštati dubinama čulnih zadovoljstava. A muškima možda nije na odmet investirati u opremu za ronjenje.

(SH)

 @avi_abrams

Crème de la crème

Nekada davno, sjećam se, fascinirao me jutarnji ritual kojim se moja mama preobražavala u Najljepšu mamu na svijetu. Prije negoli bi šminkom istaknula usne ili oči i kamuflirala sve nesavršenosti, na lice je nanosila kremu. Vadila ju je kažiprstom iz okrugle staklene kutijice, točkasto razdijelila na obraze, čelo, nos i bradu, a zatim žustro masirala dok je koža ne bi upila. Nakon toga, posegnula bi za nekom majušnom kutijicom koja je izgledala poput minijaturne varijante one prve. Iz nje je uzimala isto tako majušnu količinu i to ne kažiprstom, nego prstenjakom za kojeg sam mnogo godina kasnije doznala da ima najnježniji dodir. Stoga je, rekli su, idealan za nanošenje kreme na tanku i nježnu kožu oko očiju. Sadržaj obiju kutijica imao je blag i nenametljiv miris, a ja sam zamišljala da tako miriše ljepota.

Sad kad o tome pišem, voljela bi znati je li nam želja za uljepšavanjem urođena, ili je tu prije riječ  o uvjetovanom ponašanju kojeg usvojimo promatrajući naše majke? Činjenica da slovimo za ljepši spol u prirodi je bez puno analogija jer kod većine drugih vrsta ovu etiketu zasluženo nose mužjaci. No, ako nam baš i nije dala blistavo perje, raskošne rogove ili impresivnu grivu, evolucija nas je obdarila puno korisnijim alatom – promućurnim mozgom. Zahvaljujući njemu, žene su vješto naučile nedostatke pretvoriti u prednost, uz malu pomoć priručnih sredstava iz okoliša.  Iako to nije baš jednostavno odrediti, recimo da je povijest kozmetike stara koliko i taština. A taština je, nema sumnje, rođena s pojavom ogledala.

helmut.newton

Ako se dobro sjećam, redoviti konzument preparata za lice postala sam u kasnim dvadesetim. Negdje oko 35., kad se obično pojave prvi vidljivi znakovi starenja, briga o ljepoti razmahala se u ludilo. Ustvari, ljepota sama po sebi više i nije bila toliko bitna, koliko je pod svaku cijenu trebalo sačuvati mladost. Zato sam trošila kao sumanuta na sve bolje i skuplje kreme, računajući, ako ništa ne pomogne, idem na botoks!  Ludilo, srećom, nije potrajalo dugo. Isprobavši manje više sve trikove i krikove kozmetičke industrije, zaključila sam da će žene od starenja spasiti jedino Azazelova krema. A dok se dotična ne pojavi u slobodnoj prodaji i po pristupačnoj cijeni, najbolji preparat za ljepotu i pomlađivanje ostat će ono što bi jezik kozmetike zacijelo nazvao joie de vivre.

(SH)

Ultimativna fantazija

Prilazi mi sigurnim korakom. Frajerski hod instantno ga svrstava u kategoriju samopouzdanih. Ne priča puno i ne hvali se svojim sposobnostima, ali i on i ja znamo da zna. I da će mi ubrzo to pokazati. Već mi se sasvim približio, s osmjehom na licu. Nosi svoju svakodnevnu odjeću, onu na koju sam slaba. Sigurnim, ali nježnim pokretom iz ruke mi uzima gletericu, kist, pilu, odvijač, ili koju god alatku u posljednje vrijeme držim u ruci češće nego kuhaču i šeretski kaže: – Opusti se dušo, ja ću se za to pobrinuti. Zatim spretno gleta zidove pred mojim zadivljenim pogledom. Dok mu kuham kavu i počinjem se ponovno osjećati kao žena, pitam se zašto svi radnici građevinskih firmi imaju iste kombinezone – sive s narančastim detaljima. Zar postoji samo jedan proizvođač u cijeloj Hrvatskoj?

Muškarac iz moje fantazije radi daleko bolje nego što to ja mogu. Rekli bi da se to podrazumijeva, muškarci su spretniji od žena. Ali, ne! Ni spretniji ni spremniji prihvatiti se posla. Stoga sam se okušala u svakakvim muškim poslovima, od kojih je krpanje zidova posljednje u nizu te sam nedavno kupila gletericu. Ne torbicu – gletericu, tj. gladilicu. Ne čudi, valjda, što sam slaba na trliš, a ne na odijela i što me fasciniraju muškarci koji su spretni s rukama… I mogu duuuuugo fizički raditi.

A vama koji ste mislili da je ovo seksualna fantazija neću otkriti što je dalje bilo. Znajte samo da ovakav pristup ima više šansi zbog jednostavne činjenice da u priči trebaju biti muškarac i žena. A ja, bez obzira na rastuću zbirku alata, nisam muško. 

(VJ)