Ljeto
izbaci otok iz ravnoteže, a život postane nalik na reality show. Mi domaći
upregnemo sve sile da se pokažemo u najboljem svjetlu i što uspješnije odigramo
ulogu domaćina. O tome donekle ovisi kako ćemo preživjeti ostatak godine. Ipak,
koliko god se radovali dolasku turista i punjenju obiteljskog proračuna, još
više se radujemo onom famoznom datumu kad osvane Sveti Roko i šiloko s nagovještajem da će prve južine konačno
otpuhati sve te hrpe ljudi prema njihovim domovima. I otok će ponovo postati
pust, miran i tih. Baš onakav kakvog volimo.
Da
je kojim čudesnim okom kamere moguće zabilježiti kako se snalazimo u izazovima
sezone, pa nas potom posjesti da to i odgledamo, sigurno bi se dobro nasmijali.
A možda bi se i malo sramili. Ali božemoj, sve je to za ljude. Istina je da veći
dio godine hiberniramo u izolaciji, a onda se, dolaskom toplih dana, bez ikakve
prethodne pripreme naglo otvorimo svijetu. To je kao da smo na kolektivnom
bipolarnom poremećaju. Zimi u gradu nema mrtve mačke, a ljeti se kroz njegove
uske kamene uličice slije takva rijeka ljudi da se kojiput čini kako će
potopiti sve što je ikad postojalo u perimetru zidina.
A
onda dođe sveti Roko. I dođu južine. I prve kiše. Do jesenskog ekvinocija,
stvari se vrate u ravnotežu.
Jednako
trajanje noći i dana na prvi dan jeseni, simbolizira ujedno i balans kojem
priroda teži poslije ljetnog šušura. Nije slučajno da baš tada započinje
vladavina horoskopskog znaka Vage. Rana jesen je prava Vaga – uvijek u
harmoniji, ljupka, bujna i nježna. I lijepa – kao naš otok, kad ostane pust, miran
i tih.
(SH)
buđenje jeseni
Nema komentara:
Objavi komentar