Ultimativna fantazija

Prilazi mi sigurnim korakom. Frajerski hod instantno ga svrstava u kategoriju samopouzdanih. Ne priča puno i ne hvali se svojim sposobnostima, ali i on i ja znamo da zna. I da će mi ubrzo to pokazati. Već mi se sasvim približio, s osmjehom na licu. Nosi svoju svakodnevnu odjeću, onu na koju sam slaba. Sigurnim, ali nježnim pokretom iz ruke mi uzima gletericu, kist, pilu, odvijač, ili koju god alatku u posljednje vrijeme držim u ruci češće nego kuhaču i šeretski kaže: – Opusti se dušo, ja ću se za to pobrinuti. Zatim spretno gleta zidove pred mojim zadivljenim pogledom. Dok mu kuham kavu i počinjem se ponovno osjećati kao žena, pitam se zašto svi radnici građevinskih firmi imaju iste kombinezone – sive s narančastim detaljima. Zar postoji samo jedan proizvođač u cijeloj Hrvatskoj?

Muškarac iz moje fantazije radi daleko bolje nego što to ja mogu. Rekli bi da se to podrazumijeva, muškarci su spretniji od žena. Ali, ne! Ni spretniji ni spremniji prihvatiti se posla. Stoga sam se okušala u svakakvim muškim poslovima, od kojih je krpanje zidova posljednje u nizu te sam nedavno kupila gletericu. Ne torbicu – gletericu, tj. gladilicu. Ne čudi, valjda, što sam slaba na trliš, a ne na odijela i što me fasciniraju muškarci koji su spretni s rukama… I mogu duuuuugo fizički raditi.

A vama koji ste mislili da je ovo seksualna fantazija neću otkriti što je dalje bilo. Znajte samo da ovakav pristup ima više šansi zbog jednostavne činjenice da u priči trebaju biti muškarac i žena. A ja, bez obzira na rastuću zbirku alata, nisam muško. 

(VJ)