Crème de la crème

Nekada davno, sjećam se, fascinirao me jutarnji ritual kojim se moja mama preobražavala u Najljepšu mamu na svijetu. Prije negoli bi šminkom istaknula usne ili oči i kamuflirala sve nesavršenosti, na lice je nanosila kremu. Vadila ju je kažiprstom iz okrugle staklene kutijice, točkasto razdijelila na obraze, čelo, nos i bradu, a zatim žustro masirala dok je koža ne bi upila. Nakon toga, posegnula bi za nekom majušnom kutijicom koja je izgledala poput minijaturne varijante one prve. Iz nje je uzimala isto tako majušnu količinu i to ne kažiprstom, nego prstenjakom za kojeg sam mnogo godina kasnije doznala da ima najnježniji dodir. Stoga je, rekli su, idealan za nanošenje kreme na tanku i nježnu kožu oko očiju. Sadržaj obiju kutijica imao je blag i nenametljiv miris, a ja sam zamišljala da tako miriše ljepota.

Sad kad o tome pišem, voljela bi znati je li nam želja za uljepšavanjem urođena, ili je tu prije riječ  o uvjetovanom ponašanju kojeg usvojimo promatrajući naše majke? Činjenica da slovimo za ljepši spol u prirodi je bez puno analogija jer kod većine drugih vrsta ovu etiketu zasluženo nose mužjaci. No, ako nam baš i nije dala blistavo perje, raskošne rogove ili impresivnu grivu, evolucija nas je obdarila puno korisnijim alatom – promućurnim mozgom. Zahvaljujući njemu, žene su vješto naučile nedostatke pretvoriti u prednost, uz malu pomoć priručnih sredstava iz okoliša.  Iako to nije baš jednostavno odrediti, recimo da je povijest kozmetike stara koliko i taština. A taština je, nema sumnje, rođena s pojavom ogledala.

helmut.newton

Ako se dobro sjećam, redoviti konzument preparata za lice postala sam u kasnim dvadesetim. Negdje oko 35., kad se obično pojave prvi vidljivi znakovi starenja, briga o ljepoti razmahala se u ludilo. Ustvari, ljepota sama po sebi više i nije bila toliko bitna, koliko je pod svaku cijenu trebalo sačuvati mladost. Zato sam trošila kao sumanuta na sve bolje i skuplje kreme, računajući, ako ništa ne pomogne, idem na botoks!  Ludilo, srećom, nije potrajalo dugo. Isprobavši manje više sve trikove i krikove kozmetičke industrije, zaključila sam da će žene od starenja spasiti jedino Azazelova krema. A dok se dotična ne pojavi u slobodnoj prodaji i po pristupačnoj cijeni, najbolji preparat za ljepotu i pomlađivanje ostat će ono što bi jezik kozmetike zacijelo nazvao joie de vivre.

(SH)