Ove fotografije, autentične i
pomaknute u isti mah, svjedočanstvo su paljenja velikog križa na Cankinovoj
ledini. I dok se to događa svake godine na Veli petak i dio je Iluminacjuna –
mnoštva vatri i križeva uz i oko puta kojim prolazi procesija, ovaj slučaj je neobičan
u vremenu i značenju. Snimanje jednog kratkog filma omogućilo je možda jedinstveni
prizor gorućeg križa na početku ljeta. Scena je bila razigrana i puna emocija,
oduševljenja onih koji to vide prvi put i pomiješanog osjećaja ganutosti i ponosa
nas koji živimo s tim. Začudnosti trenutka pridonijeli su i insekti koji su u
neobično velikom broju opsjedali okolne masline i prisutnu ekipu.
Sretna sam da mi se ispunila želja
izbliza promatrati nastanak nečeg što me fascinira. Jer ja obožavam procesiju
Velikog petka i sve njene dijelove, ali stvaranje velikog križa od mnoštva
plamičaka na Cankinovoj ledini uvijek mi je bio najdraži trenutak, onaj koji
sve ove godine oduzima dah. Osim samog čina kojeg sam upijala i nastojala zabilježiti
fotografijom, na trenutak me osupnula usporedba stvarnih i prenesenih vatri.
Mladići, prekrasni u svojoj radosti i mladosti, pale vatre, veseleći se dobro
obavljenom poslu. Ko će oganj ugasiti u toploj ljetnoj noći, dok se lagani
maestral poigrava suhom travom, riješili su dovođenjem vatrogasaca. No, što se
događa kada ti isti ili slični mladići, prekrasni u svojoj radosti i mladosti, upale
emocionalnu vatru na suhom i žednom tlu? Brinu li se i tada ko će ih i kako
ugasiti? Stoga, mladići, oprez! Kad užižete plamen znajte da baratate moćnom
silom koja, ako se otme kontroli, pustoši sve pred sobom. Iako se, u većini
slučajeva, ugasi sama i od nje ostane tek hrpica pepela.
(VJ)
Nema komentara:
Objavi komentar