Postoje izreke koje se prenose s koljena na koljeno. Netko u nekom trenutku bubne nešto, ni ne sluteći da će to ući u povijest. Barem obiteljsku. Tako se i u mojoj obitelji čuva i svako toliko ponavlja gore navedena izjava moje prababe.
Može se upotrijebiti u raznim prilikama, npr. kada želite reći da se o ukusima ne raspravlja, ili da vam neko jelo nije baš omiljeno, ili ako pri obiteljskim okupljanjima pretresate pokojne, pa se sjetite jedne tete koju je ubio grom, djeda koji je s trabakulom preplovio Jadran uzduž i poprijeko, te se ponekad pitate koliko imate neznanih rođaka, jednog liječnika koji vam nije u rodu, ali vas na njega vječno podsjećaju otkucaji starinskog sata u dnevnom boravku, i, naravno, nezaobilazne prababe i njene bezvremenske mudrosti. «Hobotnica je lipa, komu je draga.» Njoj očito nije bila.
Inače, hobotnica se može pripremiti na razne načine. Na salatu. Na buzaru. Pečena. Jedino što se ne može, to je juha od hobotnice. Postoji jubav ko' juha od hobotnice, ali to ne želite.
Kako god je pripremili, bit će vam ukusna, ako vam je draga. Ako nije – neće!
(VJ)
Elena KaSSandrA Vizerskaya
Nema komentara:
Objavi komentar